Priznajem! Sujetna sam! Ne volim i teško mogu da podnesem kada me kritikuju, kada ono što radim srcem biva obezvrijeđeno ili omalovažavano! No, svako ko želi da se bavi bilo kojom vrstom javnog posla mora naučiti da će prije ili kasnije biti pljunut, osporavan i da je prosto nemoguće da se svima dopada. Ko zna, možda naučim i ja? Za sada se od toga branim ignorisanjem i ne odgovoram na provokacije. No, nekada prosto moram. Onda kad su te provokacije glupe i neutemeljene, kada zadiru u moju intimu, a svoje tekstove uvijek bojim ličnom notom.

Pisala sam tekst o boljem sutra. O onom sutra koje svi zaslužujemo i kojem moramo da težimo. Htjela sam da kažem ljudima da je moguće naći to bolje sutra. (http://www.frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&catnovosti=8&idnovost=41874). Ja sam svoje bolje sutra redovno pronalazila i svako naredno je bilo bolje od onog prethodnog.

Pitao me neki čovjek, žena, potpisujući se kao centar 1 „E što volim ove naprdjivače što ovako generalno naprdjuju. Napiši djevojko šta si ti to uradila za bolje sutra pa onda spominji druge“. Pretpostavila osoba da sam djevojka. I to je jedino što je pogodila.

Ovaj put ću odgovoriti, ne zbog sebe, nego zbog svih onih koji sumnjaju da to bolje sutra postoji. Možda je za mene postojalo jer su moja juče bila veoma teška, pa ih nije bilo teško nadmašiti. No, da ne obezvrijedim potpuno to moje dobro danas i još bolje sutra.

Sa osam godina izgubila sam kuću, školu, prijatelje, rodni grad, uspomene. Moj djetinjstvo je prijetilo da bude uništeno. Dobrim dijelom je i bilo. Nakon toga sam saznala da sam izgubila i oca. Danas ga se sjećam na osnovu priča koje su mi pričane, i ono malo uspomena koje nisu izblijedile. Nemojte me sažaljevati svi oni koji ste možda već krenuli!

Nikada čovjek ne zna koliko je jak dok ga ne snađe neka takva nesreća. Iskreno ne bih voljela da iko ikada na takav način testira jačinu svog duha i karaktera. Uprkos toj odličnoj početnoj osnovi da budem potpuni promašaj, da možda počnem da se drogiram ili kradem, bila sam jedan od najboljih učenika u svojoj osnovnoj školi. Dobila sam i Vukovu diplomu! Nije loše u odnosu na ono juče koje me je snašlo. Imala sam diplome sa takmičenja iz matematike, prve pomoći, glumila sam, crtala i učestovala u svim vannastavnim aktivnostima moje škole.

Nakon toga je stigla srednja. Potpuno sam promašila sa izborom zanimanja. Shvatila sam da me brojke, proračuni i statistika ne interesuju ni u najmanjoj mogućoj mjeri, ali sam i to izgurala sa odličnim uspjehom. Za mene je sutra bilo još malo bolje!

A onda fakultet! Uprkos svim pričama kako je „apsolutno nemoguće upisati novinarstvo ako nemaš neku vezu“, ja sam ga (gle čuda) upisala! Samo sam položila prijemni, i bila treća na rang listi od sigurno stotinjak kandidata. Na fakultetu je kasnije bilo uspona i padova, dobrih, loših i odličnih ocjena. Dana kada se uživalo do krajnjih granica i dana kada smo između sebe skupljali za hljeb i paštetu.

Stručnjaci na fakultetu me nisi proglašavali za talentovanog studenta. Smatrali su da i nemam baš dara za pisanje. Za nekoga čiji su se pismeni sastavi čitali u drugim razredima i u školskoj zbornici, to je bio poraz. Ali, nisam odustajala. Borila sam se za svoj san. Za svoje bolje sutra, i opet je bilo malo blistavije u odnosu na ono juče! Danas neki drugi stručnjaci smatraju da moje pisanje i nije tako loše. Opet bolje u odnosu na ono što su mi prvobitno govorili!

Kada sam postala apsolvent na fakultetu opet sam slušala priče kako je „apsolutno i potpuno nemoguće dobiti posao“. „Ma ako i dobiješ posao, nema tu plate!“. „Za šta smo završavali fakulet, da budemo na birou?“. Govorili su moji prijatelji koji su prije mene završili fakultet. A ja sam počela da radim kao apsolvent! Za stipendiju koja je meni bila dovoljna! Neki su posprdno o njoj govorili, ali za mene je to bio moj prvi zarađeni novac. Moj prvi posao! Posao za koji niko nije zvao za mene. Sama sam otišla! Popričala sa ljudima, i dobila ga! Moram vam samo dodati da je na tom razgovoru osim mene bio samo još jedan kandidat, za gospodu u našem društvu je očigledno bilo ispod časti da radi neki posao od četiri sata. Ali za mene je i to sutra, bilo bolje od onog groznog juče od kojeg godinama uporno bježim. (I da, „pametnica trčim svoj maraton“).

Nisam više živjela u studentskom domu. Plaćala sam stan, i svoje račune! Sa dvadeset tri godine. Neki ni sa četrdeset nisu otišli toliko daleko!

Kada sam završila fakultet, dobila sam posao na istom mjestu, ovaj put sa punim radnim vremenom. Opet su mi to sami ponudili! Bog, sreća, sudbina, ili je do mene, ne znam! Ali svoju radnu knjižicu nisam odnijela na biro. Diplomirala sam u utorak, a u petak mi je ponuđen posao. Nije loše, zar ne? A sigurna sam da bi opet dobar dio pametnjakovića otpuhnuo na to, pomislio kako sigurno lažem, ili kako to sigurno i nije neki posao, dok ga je neko tako lako ponudio! Sigurna sam, zato što uvijek imate one koji ne žele „bolje sutra“. Koji vole da budu žrtva zaglavljeni u svom „groznom juče“. Ove godine ću imati tri godine radnog staža.

Usput sam uspjela da vidim: Milano, Veneciju, Veronu, Minhen, Pariz, Rim, Grac, Beč, Budimpeštu, Lyon, Đenovu, Barselonu, Trst…i sigurno sam neki zaboravila. Ko bi ih sve popamtio? Nije loše za jednu djevojčicu koja je 1995. pobjegla iz Sanskog Mosta u Prijedor sa jednim ruksakom!

No, poenta nije da vam ja kažem da vi treba da težite tom istom! Možda neko ne želi da putuje, možda ne želi da radi, možda uopšte ne sanja iste snove kao ja. Ali, važno je da ih sanja! Važno je da svako vaše danas bude usmjereno ka tome da bude bolje od onog juče! Ali ne tako da težite da dobijete posao u vladi i platu od dvije hiljade maraka, a da ne radite ništa! Neće uvijek biti tog boljeg sutra! Nije ni najmanje lako! O odricanjima i suzama na svom putu nisam pisala, ne zato što ih nije bilo, već zato što njih zaboravljam!

I zato glavu gore! Možda će danas padati kiša, ali volim da vjerujem da će sutra osvanuti sunčan dan!

Advertisements

2 mišljenja na „Pitao me jedan čovjek…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s