LOVE MORE

Prije nekoliko dana sam gledala film. Tipični američki lagani film. Sa predvidivom radnjom i poznatim glumcima. Mislila sam da će to biti jedan od onih opuštajućih filmova, a zapravo o poruci koja se krije iza tog filma razmišljam već nekoliko dana.

Glavni lik je uspješna žena. Ostvarila američki san. Preko noći joj je kompanija prešla put od male do uspješne. Odlična šefica, ljubazna. Ubija se od posla. I naravno u filmu se pojavljuje njen muž. Do juče isto uspješan, napustio posao da bi žena mogla da se posveti svojoj firmi. Čuva dijete, igra se sa lutkicama, kuva ručak, vodi dijete u školu, druži se da drugim mamama. Druge mame mrze našu glavnu akterku. U njihovim očima ona je previše uspješna poslovna žena, a nedovoljno dobra mama.

I ona se grize oko toga. Da li da dio svojih poslova prepusti nekom drugom, njen brak pati, ne stiže da vidi svog muža. Kada se vide oboje su iscrpljeni i nezainteresovani jedno za drugo. I onda nastupa ono što me frustira najviše, saznaje da je njen suprug ipak zainteresovan za neke druge žene. Ima vezu sa nekom drugom mamom. Svjesna toga ona pokušava da ga opravda, da prebaci krivicu na sebe, da pronađe razloge njegovog ponašanja u svom prevelikom odsustvu. Uzrok traži u sebi. Svom prijatelju iznosi svoju najveću bojazan, da ostane sama, umre sama i da je sahrane samu. Na kraju ovaj muž, pokajnik, shvata da je pogriješio, u napetoj i romantičnoj sceni izjavi ljubav svojoj ženici i oni nastavljaju da žive happily ever after.

Kada je počela da kuka oko ovog umiranja u samoći, prag moje toleranije je bio davno pređen. Takve scene nažalost nisu rezervisane samo za filmove. U stvarnom životu ih je mnogo više nego što možemo i zamisliti. I razmišljam do kad će se žene ponašati kao glupače? Konkretno, uspješna žena, sposobna da vodi firmu od 500 zaposlenih se plaši da neće biti sposobna da živi sama! Da će umrijeti sama, i da joj život određuje jedan kreten koji će joj okrenuti leđa čim situacija postane napeta.

I uvijek sam se pitala kako neko može svom partneru da oprosti prevaru? Ne onu prevaru kada je neko pogledao drugog, pomislio kako je zgodan, već kada si svjesno otišao, zaveo drugu osobu i spavao s njom. I nastavio to da radiš dok spavaš i sa svojom ženom, djevojkom ili mužem i dečkom. Ako želiš da spavaš sa nekim drugim, onda taj drugi treba da postane tvoj prvi izbor. Niko od nas još nije sam umro, osim ako je to želio. Niti je neko vječno ostao sam, ako je bio otvoren da pronađe nekog s kim će provesti život.

Prebacivanje krivice na sebe, zato što si pronašla nekog skota koji te toliko cijeni da je mogao da spava i sa tobom i sa njom je poseban stepen ženske (a i muške) gluposti. Jeste, ti si kriva što si pomislila da možeš da imaš karijeru i život, i zaslužila si da hodaš okolo sa rogovima. Ne govorim ja sada samo o filmu, on me samo potaknuo da razmislim o svim primjerima iz mog okruženja.

Jedan poznanik je odlučio da vara svoju djevojku. Zašto? Njena majka je bila bolesna, te je ona bila previše zaokupljena time i nije mu posvećivala dovoljno vremena, pa je on utjehu pronašao kod neke druge. I tvrdio je da i dalje voli svoju djevojku. Pa koji to stepen bezosjećajnosti i sebičnosti mora biti! Teško mi je i da zamislim.

I nije mi jasno zašto bi neko pristao da bude sa nekim kome nisi dovoljan? Nekome čiji svaki pokret moraš da provjeravaš. Da mirišeš njegove košulje i tražiš tragove drugih žena. Ja bih se osjećala potpuno degradirano, obezvrijeđeno i jadno da se nalazim u takvoj vrsti odnosa. Da imam takve sumnje.

Ne tvrdim da mi se ne bi moglo desiti, ali odgovorno mogu da tvrdim kakva bi moja reakcija nakon toga bila. Imala jedno ili petero djece. Jedini logičan slijed bi bio rastanak. Pa i nakon deset ili petnaest godina braka. Od onih koji mi kažu „a ne znaš ti dok ti se to ne desi“ ili „vidjela bi ti“ mi se posebno diže kosa na glavi. Znam, jer svojim ponašanjem upravljam isključivo ja. Isto kao što je moj suprug mogao da izabere da spava sa drugom ženom, tako bih ja mogla da izaberem da više nikada ne vidim tog skota. Za mene veze i brakovi nisu neka igrica, već odnosi zasnovani na uzajamnoj ljubavi.

Nije to nikakva slijepa ljubomora ili nedostatak tolerancije. To je poštovanje prema sebi. Prevaru doživljavam kao krajnje nepoštovanje osobe sa kojom si u braku ili vezi. To bi mi bilo kao da me je neko s kim dijelim sve u sobi punoj ljudi pljunuo. Ošamario. I za nju nema opravdanja. Jedino opravdanje jeste da me ne voliš. Ljude koje voliš ne povrjeđuješ. I voliš ih i kada su zauzeti, i ljuti i bezobrazni prema tebi! Jer ljubav nije racionalna. Prevara jeste! Racionalan čin u kojem si izabrao da nekoga poniziš.

Nemojmo od sebe praviti neka nespobna bića. Nedovoljno zrele osobe da žive i egzistiraju same. Nedovoljno sposobne da pronađemo nekoga ko će nas voljeti bez obzira na sve naše mane. Treba biti dovoljno hrabar i priznati sebi da nisi dobro izabrao. Da si pogriješio i kada je vrijeme da nekome kažeš da ode.

Nije lako, ali je hrabro!

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s