pogled

U svojih trideset godina vidjela sam mnogo sjajnih evropskih gradova, gradića i sela. Ponekad kad ih trebam onako “iz prve” nabrojati ne mogu se svih ni sjetiti. Pomisliće odmah neko kako imam mnogo novca. Nemam. Samo mnogo sreće i volje. Veliki broj mojih prijatelja kojima kažem da na ljeto idem autobusom u Moskvu je prevrnuo očima. Kako možeš? Mogu jer hoću i volim. Ponekad mi je put do nekog grada jednako zanimljiv kao i sam grad kojem idem u posjetu.

Jedna od mojih najvećih ljubavi je Italija. Zbog čega? Zbog svega! U toj mojoj ljubavi mnogo je sjajnih gradova. Mnogo onih koje tek planiram posjetiti. Reći ću vam o svima, ako mi date dovoljno vremena i prostora. A odakle početi nego od početka, a početak i kraj za mene je uvijek u Rimu.

Rim sam do sada posjetila tri puta. Svaki put je bio drugačiji i svakog puta bih se zaljubila u nešto novo. I nije mi bilo dosadno tri puta ići u isti grad, ako se neko pita. Moja preporuka ako želite u Rim kada je u pitanju godišnje doba bi svakako bilo proljeće. Tokom ljeta je jako vruće pa bi vam to moglo biti „kill joy“.

Kada je u pitanju smještaj u Rimu ukoliko nemate problema sa hostelima smještaj biste mogli pronaći prilično jeftino. U eri interneta, bukinga (booking.com)i tripadvisora (tripadvisor.com) i prilično jednostavno. Gotovo svi komentari, savjeti i kritike ostalih putnika budu na mjestu. Kako sam putovala sa većom grupom ljudi, neki hotel sa razumnom cijenom u samom gradu nije bilo moguće naći, pa sam tako spavali van grad. Imajući u vidu velike gužve u Rimu i lošu povezanost tog dijela grada metrom, i ne baš tako dobra ideja ukoliko u Rim idete prvi put. Mi smo na raspolaganju imali autobus koji nas je vozio do grada pa nam je bilo daleko podnošljivije iako je gužva bila neizbježna.

Jedna od obaveznih stvari kada posjećujem neku zemlju je provjera nekih specifičnih barova za taj grad, hrane, slatkiša, lokalnih običaja. Opet moj BFF tripadvisor. Upišem ono što mi se dopada i napravim u glavi okviran raspored. Kada je Italija u pitanju, nikako, ali nikako nemojte ići ukoliko ste na dijeti. Ako ste čvrst karakter propustićete mnogo, ako ste labilan karakter kao ja kada je hrana u pitanju, dijeta je propala.

Ja u Rimu već imam omiljeno mjesto na kojem sam jedem specijalitete italijanske kuhinje. Mjesto u kojem sam jela najbolji tiramisu. Najbolji sladoled na svijetu. I na svakom slučajno odabranom mjestu je za mene sve bilo sjajno. I mit da je italijanska pica loša apsolutno nije tačan.

Pizza

Kako vas ne bih mnogo davila sa mojim gurmanlucima iz zemlje koja je za mene pored svoje impresivne istorije zasigurno i kolijevka hrane, rećiću vam ponešto i o znamenitostima. Kako je moj brat duhovito zapazio, za picu je čulo i dijete od 3 godine i moja baka od 84 godine koja je u životu otišla samo jednom van granica Bosne i Hercegovine – do Slovenije.

Rim je za mene posebna dimenzija. Grad koji je protkan romantikom, sjetom, tugom, istorijom. Hiljadu osjećanja proživljavate u minuti dok hodate od Koloseuma prema palati Vitorijano. Sa istorijskim podacima, godinama izgradnje i sličnim detaljima vas neću gnjaviti, jer bi ih i ja prepisala sa interneta i gotovo nikad ih ne zapamtim. Oko Koloseuma je gotovo uvijek gužva. Pomalo sebično uvijek bih željela da mogu mirno da pogledam, da uslikam, ali vjerovatno i dobar dio onih koji su to jutro bili tu. Pomisliš odmah na gladijatore ili da je npr. njegova gradnja započeta 72 godine. Prije više od hiljadu godina neko je možda stojao upravo tu gdje i ti stojiš a i Koloseum je bio tu. Fascinantno. Opisati Koloseum a ne zvučati kao desetogodišnje dijete u sastavu na temu Kako sam proveo ljetni raspust – nemoguće. Krenem da napišem, jedno od omiljenih mjesta u Rimu, pa se sjetim Fontane di Trevi, pa Španskih stepenica, pjaca Navone. Mrtva trka.

Koloseum

Na pjaca Veneciji gotovo uvijek je gužva. To je već dio kuda voze i automobili pa morate biti i oprezni. U Rimu, kao i većini italijanskih gradova pješaci vrlo rijetko poštuju i semafor i pješačke prelaze. Kao pravi štreber ja bih uvijek čekala. Na pjaca Veneciji istaknuta građevina Il Vitorijano. Iako mlađi od Koloseuma hiljadu i kusur godina i on ima veliku pažnju kod turista. Danas je tu ako sam dobro zapamtila Ministarstvo odbrane, a napravljen je u čast prvog italijanskog kralja Vitorija Emanuela II. Navodno je njegova gradnja bila sporna jer se mijenjao stari izgled grada, ali je meni upravo taj kontrast bio i zanimljiv. Vitorijano od bijelog kamena stoji ponosno i kao da svim tim smeđkastim mnogo starijim spomenicima od sebe govori „i ja sam tu“. Sama unutrašnjost me nije naročito oduševila, ali se sa vrha pruža interesanta pogled na Koloseum i okolinu.

Vitoriano

Kako bih spriječila da se ovaj tekst pretovori u roman pisaću vam o mjestima koja su se meni najviše dopala. Od Vitorijana nastavite pravo i ulazite u jednu od najpoznatijih ulica za šoping u Evropi, a vjerovatno i u svijetu – Via del Korso. Za mene bespotreban gubitak vremena, za ljubitelje šopinga raj na zemlji. Naročito ljeti kada su i velika sniženja. Ja obično kupim sitnicu, dvije koje mi trebaju i bježim.

Gdje god da se zaputite u Rimu, pogriješiti ne možete. Ja vas dalje vodim do fontane di Trevi. Vjerovatno najpoznatija fontana na svijetu. Zasluženo rekla bih. Oko nje je uvijek bezbroj turista, ali ako poranite možete i izbjeći gužvu. Ako okasnite kao ja poslednji put, zaboravite na namještanje pedeset puta kako bih napravila adekvatnu sliku mene kako bacam novčić desnom rukom preko lijevog ramena, jer kako vjerovanje kaže to je siguran znak povratka Rimu. Sa novčićem ili bez što bi rekao drug Terminator „I’ll be back“. Kažu da se svakog dana tu ubaci novčića u vrijednosti do 3.000 evra. Dakle – nisam jedini zaluđenik.

Di trevi novcic

Kada sam prvi put bila u Rimu boravili smo samo jedan dan. Nisam posjetila pjaca Navonu i od onih koji su bili dobila kritike. Drugi put Navona je morala biti uvrštena. Živopisan trg kojim dominaraju fontane od kojih je najzanimljivija Fontana četiri rijeke sa egipatskim obeliskom. Na trgu su i brojni restorani i kafići ali vam nikako ne bih preporučila da baš tu sjednete jer su vam i cijene mnogo više nego da se zavučete uličicu ili dvije dalje od trga. Upravo tu, sasvim slučajno, Nemanja i ja smo pronašli jednan simpatičan restorančić. Poslednji put kad smo boravili u Rimu smo bezuspješno gotovo pola sata tragali za tim mjestom i nismo ga našli. Na pjaca Navoni možete kupiti i slike i razne suvenire. Cijene su poprilično visoke ali uspomene vrijedne. Jedino obratite pažnju da kompjuterski obrađenu i isprintanu fotografiju ne platite kao sliku. Uvijek su tu i neki svirači. Zabavljači i plesači. Naravno u poslednje vrijeme i dosta policije.

Navona

Španski trg. Možda će za mikročesticu prevagnuti kod mene na spisku omiljenih i najljepših mjesta u Rimu. Žamor, gužva. Naravno – fontana. Stepenice na čijem vrhu se nalazi crkva Trinita dei Monti. Za nepopravljivog romantika i sanjara mjesto uživanja. Tu sam poželjela da izvadim svesku, sjednem i opažam svijet oko sebe. Da dočekam jutro i posmatram ljude koji dolaze i odlaze. Fotografišu se. Oduševljeno uzdišu. Vjerovatno je iz toga inspiraciju crpio i engleski pjesnik Džon Kits čija kuća se nalazi upravo na Španskom trgu. Danas je pretvorena u muzej.

Spanske stepenice

Popeti se do crkve uz sve te stepenice nakon cjelodnevnog lutanja Rimom nije lako, ali se isplati. Nisam vam napomenula da je za obilazak Rima najbolje obuti udobnu obuću i šetati. Tako ćete mnogo više osjetiti duh grada. Vidjeti neko mjesto. Upoznati nekog ljubaznog Italijana. Vidjeti uličnog umjetnika, kojeg nikako ne biste sreli vozeći se na krovu prenatrpanog turističkog autobusa. Kada se popnete do crkve opet pogled. Da li ja nisam dovoljna vješta sa riječima, ali opet ne pronalazim prave da opišem? Valjda se to mora doživjeti.

spanske stepenice selfie

Kad se već popnete do crkve nastavite dalje do parka i brda Pincio. Zelena oaza, kako je zovu, biće idealna za kratki predah od gužve. Tu se nalazi i vila Mediči, kao i vila Borgeze. Mislim da su kod Italijana danas popularna mjesta za održavanje vjenčanja. Barem kod onih dubljeg džepa. Park kao park me naročito nije oduševio. Očekivala sam mnogo više zelenila, ali je pogled opet bio spektakularan.

Neću ovaj put stići da vam napišem o Pantenonu, Trgu naroda, Vatikanu i mnogim drugim malim ili velikim znamentiostima Rima. Ni sama nemam dovoljno pažnje da pročitam tekstove duže od tri stranice, a treba nešto ostaviti i za naredni put kad odlučite prošetati sa mnom Rimom.

Dakle, dogovorili smo se. Zaboravite dijetu. Patike na a put pod noge. U Pompi baru je definitvino najbolji tiramisu. Prodaju ga u nekoliko ukusa. Meni je bio najbolji klasični, ali da se ne lažemo probala sam ih sve. O popularnosti ovog kolača i mjesta će vam biti jasnije kada mu se približite jer u krugu od 200 m svi nose kutijice sa njihovim logom.

Sa picom ne možete pogriješiti. Cijene su vrlo često niže nego u Banjaluci, a o ukusima je bespredmetno raspravljati. Moja omiljena je margarita, a u Italiji je zaista prave sa mocarelom. Jedna od boljih je bila pica na komad, kako je Italijani zovu al taljo (al taglio) bila je negdje na putu između Španskog trga i Pjace del Popolo. Ona je malo deblja od klasične pice ali savršeno sočna i ukusna.

Ljudi su ljubazni i susretljivi. Iako ne barataju tako dobro engleskim kao neki drugi evropski narodi i rukama i nogama će se truditi da vam objasne ono što ste ih pitali. Pomalo simpatično lijeni sa svojim sijestama i prekidom radnog vremena u sred dana su me znali dosta puta iznervirati.

Poznavaoci Rima će mi oprostiti na eventualnim propustima, Rim se doživljava svim čulima a istorijski podaci se vrlo često u tom vrtlogu pobrkaju. Ja sam samo sanjar koji voli da putuje.

Arriverderci!

Advertisements

7 mišljenja na „Lutati Rimom

  1. Veoma mi se svidio tekst 🙂 Nisam nikada bila u Rimu, ali ova reportaza me je definitivno priblizila Rimu i njegovim carima, pa cak zagolicala da ga i sama nekada posjetim 🙂

  2. Uz dužno poštovanje prema vama, pozitivne utiske koje je blogerka pokušala ovim putopisom da prenese publici, mislim da je zapravo veliki deo ostao nedorečen. Bez obzira što je u pitanju lako štivo da bi preneli utiske sa putovanja potrebno je da postoji kakva takva povezanost blogera i samog mesta radnje u ovom slučaju. Potpuni izostanak istorijskih događaja, činjenica koje nas povezuju sa mestom događaja daju utisak teksta napisanog od strane osnovca. Kao neko ko je bio mnogo puta u Italiji pitao sam se da li je reč o istoj destinaciji. Uz dužno poštovanje prema vama i vašoj nameri morate više da radite na rečniku i da omogućite čitaocu ne samo da zamišlja već i da oseti. Pozdrav

    1. Hvala na sugestijama.

      Primjenite malo tog „osnovnoškolskog“ pisanja u svojim izlaganjima pa ćete pisati i smislenije komentare. „Uz dužno poštovanje prema vama, pozitivne utiske koje je blogerka pokušala ovim putopisom da prenese publici, mislim da je zapravo veliki deo ostao nedorečen.“ dakle vaša prva rečenica je potpuno konfuzna. Pišete uz dužno poštovanje prema vama, dakle meni, i onda mi se obraćate u trećem licu u istoj toj rečenici, „koje je blogerka“. Dakle, ako ste htjeli da se obratite meni, budući da meni komentarišete a ja sam i autor teksta trebali biste da rečenicu napišete ovako „Uz dužno poštovanje prema vama, pozitivne utiske koje STE pokušali ovim putopisom preneti publici…“

      Djeca u osnovnoj školi umiju sjajno da pišu, pa ako ste sa tom opaskom željeli da me uvrijedite nije vam baš pošlo za rukom.

      Radujem se nekom vašem putopisu iz Italije. Obavezno mi pošaljite. Ili ga ostavite u komentaru ovog teksta.

      Pozdrav.

  3. Vaša opaska očigledno ne vređa nikoga sem vas samu. Verovatno niste mogli da prepoznate sarkazam s obzirom da mi odgovarate upravo kako sam i zamislio. Mislim da je ipak konfuzija na vašoj strani. Možda vam to i pomogne u budućem radu. I da, možda vam zaista pošaljem. Pozdrav

    1. Stefane, Marko ili kako vec i ko god da ste, necemo sad jedni drugima vrijedjati inteligenciju. Savrseno sam sposobna da percepiram sta ste svojom opaskom zeljeli da kazete.

      MOJ blog je moje vidjenje stvari i pojava, u ovom slucaju i gradova, pa sam ja tako tu mogla da napisem sto god ja zelim na nacin na koji ja zelim. Ako se vama to ne dopada imate hiljade drugih blogova, portala i knjiga gdje mozete da citate ono u cemu uzivate. Ja cak mogu da izaberem koje komentare zelim ispod svojih tekstova pa sam tako i vas mogla obrisati. Ali radije biram da budem korektna pa biste tako i vi trebali nauciti da postujete vrijeme koje sam ja ulozila u pisanje mog teksta. Kazem teksta jer putopise pisu oni mnogo uceniji i iskusniji od mene.

      Kao sto rekoh, radujem se vasem. Mozda nesto i ja od vas naucim kao sto ste vi malocas od mene. 😉

      Pozdrav.

  4. Da,verovatno ste u pravu, čovek se uči dok je živ.Da li ste hteli da obrišete moj komentar ili ne zaista ne znam, svakako da je to vaše pravo. Mislim da svaka kritika je čak i dobra kritika, ja ih bar dobro podnosim.Ugodan dan

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s