Žene se često klasifikuju kao nježna bića. Brižna bića. Saosjećajna. A šta je sa onom drugom stranom? Pakosnom? Zavidnom?

Nikada iz usta nekog muškarca nisam čula toliku količinu mržnje koju sam znala da čujem (i pročitam) od pojedinih žena. NIKAD!

Nedavno je pjevačica Severina Kojić progovorila o svojoj borbi za starateljstvo na sudu u Hrvatskoj. Progovorila je u jednoj od nadgledanijih emisija Zoran Šprajca, kojeg kao novinara jako poštujem. Nisam fanatični fan Severine Kojić, iako znam gotovo sve njene pjesme (kao i svi, htjeli to priznati ili ne), ali ovo nije tekst o Severini kao pjevačici, niti Severini uopšte. već Severini kao simbolu onoga što je nakon njenog gostovanja nastupilo, a od čega mi se podiže kosa na glavi, a u kiselina iz želudca krene prema grlu.

Prvo mi je na društvenoj mreži iskočio snimak njenog gostovanja. Pogledala sam ga. Na momente sam saosjećajno klimnula glavnom, u drugim momentima sam bila ravnodušna, u trećem sam pomislila kako ja to ne bih tako. Ne bih se pojavila skrušena i slomljena, jer je na taj način kod dobrog dijela publike djelovala kako glumi. Zašto? Zato što za ljude ona nije Severina majka, već Severina pjevačica koja „polugola“ veselo skače po bini ili snima „filmove“ na jahti. Oni ne mogu da percipiraju da je moguće da žena ima sex, sa tamo nekim likom na jahti, i uprkos tome bude dobra majka. Trebala je nastupiti sa stavom i oštro, kao što i inače nastupa u javnosti. Je li ili nije dobra majka, mi to ne možemo znati, osim ako se ne nalazimo u krugu njenih bliskih prijatelja, ali nije na nama da o tome i sudimo.

Odmah nakon toga pojavio se drugi tekst u kojem žena iznosi svoju ispovijest, komentar, ili šta već, koja kaže da je na ženi odgovornost da izabere KO ĆE BITI OTAC NJENE DJECE! Nekom logikom, hajde i da razumijem, treba da biraš najbolje moguće za sebe i svoje dijete. Zaboravila je da većina žena prilikom odabira njihovog supruga upravo i misli da je to njen NAJBOLJI MOGUĆI IZBOR. Logika autorke tog testa vodi i do toga da bi žena trebala da bude odgovorna ako je neko npr. LOŠ OTAC. Kao da je to dijete samo ženino, pa ona treba da bude odgovorna ponašanje djetetovog oca, a on je tu, eto onako. Donator.

Nakon Severinog gostovanja, pored tog, nastupili su i brojni komentari.

„Ko je jebe!“

„Sama je kriva!“

„Sponzoruša!“

„Pornićarka!“

Itd.

Ostavimo sada Severinu po strani. Ona je samo ogledni primjer pošto je transparentnija i medijima interesantnija, zbog posla kojim se bavi, od drugih žena. Majki. Živih bića, ja bih rekla.

Nijedno živo biće nije zaslužilo da mu se sudi zbog odjeće koju nosi, posla kojim se bavi, niti da mu se sudi uopšte. Nijedno živo biće nije zaslužilo da bude javno (ili po haustoru, ulici, naselju, selu) pljuvano zbog dužine suknje koju nosi, zbog šminke, štikle, dekoltea. Nijedno živo biće ne treba da bude toliko licemjerno i osuđuje drugo zbog seksa, kada u privatnosti svoje sobe radi iste te stvari. Ponekad i slobodnije. Nijedno živo biće ne treba majci da govori kako da bude majka, ili ocu kako se bude otac. Dok god to radi sa ljubavlju i najbolje što umije.

Te žene koje zagovaraju tvrdnju, da je majka trebala bolje svom djetetu da izabere oca, su iste one žene koje će reći da je silovana žena sama izazivala. To su iste one žene koje će reći da pojedine žene zaslužuju batine. One koje će okrenuti glavu na nasilje i reći: „Sama je tražila“. To su iste one koje olajavaju druge jer vlastitog života nemaju. To su one koje će ti reći da si raspuštenica jer si odlučila da odeš iz lošeg braka. One koje ti šapću iza leđa, dok se same nalaze u gorim okolnostima od onih u kojima si ti bila, ali ne žele da priznaju ni sebi, ni drugima. Pa trpe. Šminkaju svoje lažne živote pred publikom, jer nemaju petlju da javno kažu. POGRIJEŠILA SAM, NE ŽELIM VIŠE OVAJ ŽIVOT!

I zašto ne možemo biti ljudska bića, pa reći žao mi je? Zašto moramo za nečiju nesreću tražiti „opravdanje“ i zašto moramo biti zajedljive i zle? Zašto moramo likovati nad lošim stvarima koje se dešavaju drugim ljudima? Zašto moramo biti ogorčene?

Javnost je ispljuvala davljenju košarkašicu, šamaranu pjevačicu. Sa Severinom su tek počeli. Komšiluk i okruženje tako svakodnevno pljuju žene u sličnim sličnim, samo što one nisu u žiži medija pa se o njima malo govori u tako širokom kontekstu. A, čuli ste. Sigurna sam.

Nisam Severina, nisam ni majka, ali sam doživjela da me na društvenim mrežama pljuju. Iz sve snage. Zbog mnogo banalnije stvari od ovih o kojima danas pišem! Prvi dan je zaboljelo, drugi dan shvatiš da ne možeš da se boriš sa bolesnim ljudima! Stoti put se već samo nasmiješ i složiš sebi u glavi da žene nisu nježne, nisu ni mile, one su vrlo često većini nasilnici od bilo kojeg drugog živog bića.

Čast onim svijetlim primjerima i izuzecima zbog kojih mi je još uvijek drago što sam žena! I ljudsko biće!

Advertisements

7 mišljenja na „#Nisammajka, samo živo biće

  1. Odlično napisano. Dobro si ovo rekla, „te žene“. One su najgore, ne treba ti drugi neprijatelj kad imaš njih. Sve si lijepo za njih rekla. Kao da si meni misli iz glave uzimala i slagala tekst. Predrasude su gadna stvar. Nažalost, previše sam puta čuo pakosne stvari koje žene ženama pričaju iza leđa. Muškarci su rijetko kada tako pakosni. Svejedno, i jedni i drugi su jadni i patetični u svojim malim, lažnim životima 🙂 Bravo za tekst.

    1. Hvala. 😊
      Mislim da je najvece dostignuce u zivotu kada dodjes do toga da te bas briga i za ljude i njihova misljenja. Imas svoj zivot i zivis ga. Ionako svaki drugi „savjet“ ili „misljenje“ nisu bas tako dobronamjerni koliko god ih ljudi lijepo pakuju.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

w

Povezivanje sa %s